Balkan-express

Obama se prvo zahvaljuje svojim ljudima u uniformama koji su, još jednom, djelovali hrabro, profesionalno, domoljubno i nevjerojatno brzo i snažno. Istovremeno pomažu Japanu, Irak vraćaju Iračanima, zaustavljaju talibane u Afganistanu i naganjaju Al Qaidu diljem kugle zemaljske.

Nastavlja naglašavajući jedinstvenu ulogu koju SAD već generacijama ima u svijetu, kao čuvar globalne sigurnosti i advokat ljudskih sloboda, zbog čega imaju odgovornost djelovati kada su njihovi interesi i vrijednosti u pitanju - kao što se, kaže Obama, dogodilo posljednjih tjedana u Libiji.

Zatim je svom narodu objasnio gdje se nalazi Libija - između Tunisa i Egipta, novopečenih simbola borbe za slobodu i demokraciju - i kakav tiranin vlada tom zemljom već skoro pola stoljeća. Objasnio im je i da su Libijci prošloga mjeseca izašli na ulice zahtijevajući samo osnovna ljudska prava, a Gaddafi ih je počeo nemilosrdno napadati.

Amerikanci su odmah zamrznuli 33 milijarde dolara Gaddafijevih sredstava i stavili embargo na oružje. Kada je Gaddafijevo nasilje eskaliralo, Obama je poslao ratne brodove u Sredozemlje i uputio inicijativu Vijeću sigurnosti UN-a koje je donijelo povijesnu Rezoluciju o Zoni zabrane leta za Gaddafija i odobrilo daljnje akcije u cilju zaštite libijskog naroda.

Zatim su prije dva tjedna ponudili Gaddafiju posljednju šansu da se povuče - ili se suoči s posljedicama. Umjesto toga, on je krenuo na Bengazi, izjavio da neće imati milosti i usporedio pobunjenike sa štakorima. Obama i saveznici znali su da ne smiju više oklijevati i da moraju spriječiti masakr u Bengaziju koji bi bio mrlja na savjesti čovječanstva. Napali su Gaddafijeve trupe na zemlji i u zraku, kao i obično pazeći da gađaju samo vojne ciljeve. 'I večeras - 28. ožujka - mogu reći da smo zaustavili Gaddafijevo smrtonosno napredovanje', zaključio je predsjednik SAD-a.

Usporedio je ovu akciju s ratom u Bosni, 'kada je SAD-u trebalo više od godinu dana da pošalju zračne snage u zaštitu civila', a sada su svu diplomaciju i akciju proveli u samo mjesec dana.
'Štoviše, to smo postigli dosljedno obećanju koje sam dao američkom narodu prije ove operacije - da će američka uloga biti ograničena i da nećemo slati kopnenu vojsku u Libiju, da ćemo se fokusirati na pristup operaciji i da ćemo prebaciti odgovornost na naše saveznike i partnere.
Naš najefikasniji saveznik, NATO, preuzeo je zapovjedništvo nad provedbom embarga na oružje i Zone zabrane letenja, a sinoć su odlučili preuzeti dodatnu odgovornost zaštite libijskih civila', nastavlja Obama.

Zatim objašnjava da će se taj transfer s SAD-a na NATO dogoditi u srijedu - 30. ožujka - a s vremenom će vodeću ulogu u zaštiti civila na kopnu i osiguravanje Zone zabrane letenja preuzeti saveznici i partneri. SAD će pružati svu potporu u ostvarenju konačnog cilja - Gaddafijeve predaje - uključujući logistiku, pomoć pri traženju i spašavanju nestalih osoba, obavještajne službe... 'Međutim, zbog tranzicije na širu, NATO koaliciju, rizik i troškovi ove operacije - našoj vojsci, kao i američkim poreznim obveznicima - značajno će se smanjiti', napominje američki predsjednik.

Napravili su, kazao je, ono što su rekli da će napraviti, a njihov zadatak nije završen jer će, i zbog odgovornosti koje imaju prema NATO-u, surađivati s internacionalnom zajednicom u pružanju pomoći libijskom narodu koji treba hranu i ljekove. Oni će zato čuvati zamrznute 33 milijarde i iskoristiti ih u izgradnji nove Libije. Taj novac ne pripada ni njima ni Gaddafiju, nego libijskom narodu.

Hillary Clinton se u Londonu sastaje s libijskom opozicijom i predstavnicima više od 30 nacija, gdje će se diskutirati o daljnjim akcijama i sudbini Libije.

Obami je jasno da mnogi Amerikanci još uvijek imaju sumnje i pitanja o najnovijim američkim vojnim naporima. Gaddafi još nije odstupio s vlasti, a i ako se to dogodi, 40 godina tiranije ostavilo je Libiju bez jakih civilnih institucija, i tranzicija na legalnu vlast koja će biti odgovorna libijskom narodu bit će težak zadatak.

Debata u Washingtonu uglavnom je oko toga treba li i zašto Amerika uopće intervenirati u toj dalekoj zemlji - pa postoje mnoga mjesta na svijetu gdje nevini civili podnose brutalno nasilje od strane vlastite vlade, a Amerika nije svjetski policajac, pogotovo dok doma ima toliko problema.
Obama nastavlja opravdavati svoju odluku i akcije:

'Istina je da Amerika ne može koristiti vojsku gdjegod se pojavi represija. A s obzirom na troškove i rizike operacije, moramo uvijek imati u vidu vlastiti interes u suprotnosti s potrebom za akcijom. Ali to ne može biti argument da se nikada ne djeluje u ime onoga što je ispravno. U ovoj zemlji - Libiji - u ovome trenutku suočeni smo s nasiljem golemih razmjera. Imali smo jedinstvenu priliku da spriječimo to nasilje - internacionalnu podršku, veliku koaliciju spremnu da nam se pridruži, podršku arapskih zemalja i samih Libijaca. Također smo imali priliku zaustaviti Gaddafijeve snage a da ni jedan američki vojnik ne dotakne libijsko tlo.

Zanemariti američku odgovornost vođe i još važnije - našu odgovornost prema ljudskim bićima koja žive u takvim okolnostima - bila bi izdaja onoga što jesmo. Neke nacije bi zažmirile na strahote koje se događaju u drugim zemljama, SAD je drugačiji. Ja, kao predsjednik, odbio sam čekati da se pojave slike pokolja i masovnih grobnica prije nego što sam poduzeo neke akcije.

Osim toga, Amerika ima bitan strateški interes u sprečavanju Gaddafija da pregazi one koji mu se usprotive. Masakr bi natjerao tisuće libijskih izbjeglica, što bi stavilo veliki pritisak na mirnu - ali krhku i osjetljivu - tranziciju Egipta i Tunisa. Demokratske impulse zasjenio bi najtamniji oblik diktature - jer represivne vođe su zaključile da je nasilje najbolja strategija ostanka na moći. Povelja Vijeća sigurnosti UN-a pokazala bi se kao prazne riječi, što bi onemogućilo njen budući kredibilitet u očuvanju svjetskog mira i sigurnosti. Dakle, iako ne umanjujem troškove ove vojne akcije, uvjeren sam da bi za nedjelovanje u Libiji SAD platio puno veću cijenu, .

Dalje, ima i onih koji smatraju da smo proširili svoju vojnu misiju iznad osnovnog zadatka - zaštite libijskog naroda i da ćemo učiniti sve da maknemo Gaddafija i postavimo novu vladu.

Nema sumnje da bi Libiji i svijetu bilo bolje bez Gaddafija na vlasti. I ja ću, kao i mnogi drugi svjetski vođe, aktivno nastojati oko ostvarenja tog cilja, ali ne-vojnim sredstvima. Međutim, proširiti našu vojnu misiju na promjenu režima bila bi greška.

Poslao sam naše snage da zaštite libijski narod od neposredne opasnosti, uz mandat UN-a i internacionalnu potporu. Da silom pokušamo zbaciti Gaddafija, naša bi se koalicija raspala. Vjerojatno bi morali poslati kopnenu vojsku ili ubijati civile iz zraka. Opasnosti za naše vojnike bile bi daleko veće, kao i troškovi i odgovornosti.

Prosto rečeno, tim smo putem već prošli u Iraku, gdje je za promjenu režima trebalo osam godina, na tisuće američkih i iračkih života i gotovo trilijun dolara. Ne možemo si priuštiti da to ponovimo u Libiji.

Kako se opseg naših vojnih akcija sužava, ono što možemo - i hoćemo - napraviti je podržavati težnje libijskog naroda. Intervenirali smo da zaustavimo masakr, i surađivat ćemo sa svojim partnerima i saveznicima da održimo sigurnost civila. Režimu ćemo uskraćivati oružje, blokirati im novac, pomagati opziciji i surađivati s drugim nacijama u naporima da što prije dođe dan kada će Gaddafi sići s vlasti. Možda se to neće dogoditi preko noći, jer se Gaddafi očajnički drži moći. Ali trebalo bi biti jasno onima oko Gaddafija, i svakome Libijcu, da povijest nije na njegovoj strani. Osigurali smo libijskom narodu prostor i vrijeme u kojem mogu odrediti vlastitu sudbinu, i tako treba i biti.

Dopustite da u zaključku pojasnim što ova akcija govori o uporabi američke vojne moći i njenoj široj ulozi svjetskoga vođe, pod mojim predsjedavanjem.

Moja je najveća odgovornost, kao vrhovnog zapovjednika, sigurnost ove zemlje. I nijedna odluka nije mi toliko teška kao što je slanje naših vojnika. Dao sam obećanje u kojem jasno stoji da nikada neću oklijevati upotrijebiti našu vojsku brzo, odlučno i unilaterarno kada je važno obraniti naš narod, domovinu, naše saveznike i naše temeljne interese. Zato i progonimo Al Qaedu gdje god pronađe utočište. Zato se nastavljamo boriti u Afganistanu, čak iako smo završili svoju misiju u Iraku i povukli više od 100.000 vojnika iz te zemlje.

Međutim, uvijek će biti slučajeva kada naša sigurnost nije direktno ugrožena, ali naši interesi i vrijednosti jesu. Povijest ponekad postavlja izazove koji prijete našoj zajedničkoj ljudskosti i sigurnosti - naprimjer prirodne katastrofe ili sprečavanje genocida i održavanje mira ili regionalna sigurnost i održavanje toka trgovine. To možda nisu američki problemi, ali su nam važni i vrijedni su rješavanja. A u ovim okolnostima, mi znamo da će SAD kao najmoćnija svjetska nacija često biti pozvana u pomoć.

U takvim se slučajevima ne trebamo bojati djelovati - ali teret ne smije ležati samo na američkim leđima. Kao u Libiji, naš je zadatak potaknuti međunarodnu zajednicu na zajedničku akciju. Jer, protivno nekim tvrdnjama, američko vodstvo ne znači jednostavno da idemo sami i podnesemo sav teret. Pravo vodstvo stvara uvjete i koalicije, da se i ostali mogu uključiti, da surađujemo sa saveznicima i partnerima tako da i oni ponesu dio tereta i plate svoj dio troškova. I da se pobrine da svi podržavaju principe pravednosti i ljudskog dostojanstva.

Takvo sam vodstvo pokazao u Libiji. Naravno, čak i kada djelujemo kao dio koalicije, rizik svake vojne akcije je visok. To smo shvatili i kada se jedan naš zrakoplov srušio u Libiji. Ali kada se jedan od pilota padobranom spustio na tlo, u zemlju čiji je vođa tako često demonizirao SAD i u područje s kojim imamo tešku povijest, taj Amerikanac nije naišao na neprijatelje, nego na gostoprimstvo. Jedan mladi Libijac koji mu je priskočio u pomoć rekao je da su prijatelji i da su jako zahvalnim tim ljudima koji čuvaju njihovo nebo.

To je samo jedan od glasova koji odbijaju da im se i dalje uskraćuju njihova prava i mogućnosti. A ipak, ta će promjena na neko vrijeme još više zakomplicirati stvari u svijetu. Napredak će biti neravnopravan i promjena će doći na različite načine u različitim zemljama. U Egiptu, recimo, promjene inspiriraju i uzdižu naše nade. U Iranu, recimo, promjene su nasilno suzbijene. Mračne snage građanskih sukoba i sektaških ratova morat će se preobratiti.

SAD neće moći diktirati tempo i dosege te promjene. Ali možemo mijenjati stvari. Vjerujem da se ovaj impuls za promjene ne može vratiti unatrag i da moramo stajati uz one koji vjeruju u iste temeljne principe koji su nas vodili kroz mnoge oluje - protivljenje nasilju prema vlastitom narodu, naša potpora univerzalnim ljudskim pravima, uključujući slobodu naroda da bira svoga vođu, kao i naša potpora vladama koje reagiraju na zahtjeve vlastitog naroda.

Mi koji smo rođeni iz revolucije onih koji su žudjeli za slobodom pozdravljamo činjenicu da se povijest upravo događa na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi i da mladi ljudi tamo pokazuju put. Gdje god ljudi žude za slobodom, pronaći će prijatelja u SAD-u. Naposljetku, upravo je ta vjera - ti ideali - prava mjera američkog vodstva.

Moji Amerikanci, znam da u vrijeme prevrata u prekooceanskim zemljama - kada su vijesti pune konflikta i promjena - može biti primamljivo okrenuti se od svijeta. A kao što sam već rekao, naša snaga u inozemstvu počiva na našoj snazi kod kuće. To uvijek mora biti naša zvijezda sjevernjača - sposobnost našeg naroda da ostvari svoje potencijale, da donese mudre odluke i uveća napredak koji je bunar naše moći i da živi vrijednosti koje cijeni.

Ali trebamo se također sjetiti da smo generacijama obavljali težak posao zaštite vlastitog naroda, kao i milijune ljudi diljem svijeta. To smo činili zato što znamo da je naša budućnost sigurnija i svjetlija ako i ostatak čovječanstva može živjeti pod svjetlom slobode i dostojanstva. Večeras odajmo počast Amerikancima koji služe u ovim teškim vremenima i koaliciji koja nastavlja naše napore i pogledajmo u budućnost s povjerenjem i nadom ne samo u našu zemlju, nego i u one koji žude za slobodom diljem svijeta.'

Za one koji su pročitali - što mislite o Obaminim tezama o Amerikancima kao izabranom narodu?

Obama sere. Bilo bi mu bolje da vrati tu nobelovu nagradu za mir koju je kupio.