Libijska vlada, ona međunarodno priznata sa sjedištem u Baydi i Tobruku na istoku, počela je istragu snimaka na kojima Gadafijevog sina Saadija u zatvoru al-Hadba muče krvnici brigade Libija Dawn, glavne vojne snage suparničkog Parlamenta u Tripoliju kojim vlada šef konzervativno islamističke stranke al-Watant, Abdulhakim Belhaj..
Dotičnog gospodina koji druguje s ISILom otvoreno i strastveno i udarom je vojnim uzrupirao vlast, Human Rights Watch zamoljava da istraži navodna mučenja u svojim zatvorima i tako ga predstavlja kao pravu Libijsku vlast….. To i ne čudi, jer Abdulhakim Belhaj koji je nakon 9/11 bio među glavnim osumljičenima, uhićenima, i poslanim savezničkoj tada gadafijevoj Libiji da ga zatvori u Tajoura zatvor blizu Tripolija, sada upravo tuži Britansku vladu jer su ga u tom zatvoru ispitivali agenti MI6-CIA koalicije – piše Guardijan
Zapadna demokracija toliko se boji Džamahirije, jer Gadafi je uspio dokazati da socijalizam i postulat ‘svima jednako’ ne mora značiti – svi isto siromašni. Dokazao je da za naciju bogatih i sretnih pojedinaca nije potrebna Svjetska Banka i kartice (Libija nije na svom tlu imala Svjetsku Banku i bila je zadužena 0 dolara, bankama su bile zabranjene kamate, oglašavačka industrija nije postojala, struja, voda besplatni, svaki pojedinac na svoj račun dobija postotak od prodane državne nafte, država gradi i dijeli stanove, automobile…….)… Gadafi je doslovno nastavio tamo gdje je Titov socijalizam zaglavio:
Zelena knjiga ima 110 stranica , 3 osnovna koncepta su:1)Rješenje za problem demokracije: direktna vladavina naroda2)Rješenje za ekonomske probleme: socijalizam3)Socijalna struktura treće internacionalne teorije
Zelena knjiga odbacuje liberalnu demokraciju i kapitalizam. Tzv. Socijalizam treće internacionalne teorije bio je dobrim djelom preuzet iz jugoslavenskog modela samoupravljanja kojeg su kreirali Tito i Kardelj. No knjiga za koju Gaddafi drži da je vrhunac njegovog teoretskog promišljanja ide i puno dalje od osnovne politike i ekonomije. U knjizi se Gaddafi osvrće na mnoge ostale elemente svakodnevnog života, tako npr. po pitanju obrazovanja ističe kako je prisila učenja specifičnih nametnutih predmeta diktatorski akt koji lišava ljude njihove slobode promišljanja.————- via libija.bloger
1 comment
[…] Mučenje Džamahirije ili zašto se Zapad tako panično boji Gadafija […]